Trenutno su gradovi ključni za postizanje ciljeva održivosti u Europskoj uniji (EU). Danas skoro 75% europskih stanovnika živi u gradovima, a taj trend će nastaviti rasti u narednim godinama. Gradovi su u stvari od ključnog značaja za društveni, ekonomski i preduzetnički razvoj Europske unije. Da bi uspeli u stvaranju održivih i zdravih gradova, Savez gradonačelnika EU je pokrenut 2008. godine u cilju pružanja podrške lokalnim zajednicama radi sprovođenja politike održivosti. Trenutno su se 4.418 gradova obavezali da ispune ciljeve 20/20/20 (20% smanjenja emisija, 20% obnovljivih energija i 20% poboljšanja energetske efikasnosti) do 2020. godine. Zapravo, većina gradova se obavezala da poveća energetsku efikasnost poboljšavanjem zgrada, opreme i učinka objekta, uz kontinuirani rad sa građanima i srodnim zainteresovanim stranama.

Ključne inovacije

Za nove zgrade postoje mnoge procjene i konkretni projekti koji pokazuju da troškovi postizanja zgrade koja je blizu „nulte emisije“ obično ne prelaze troškove „normalne“ zgrade za više od 8%. Ovo relativno malo povećanje troškova se u većini slučajeva kompenzuje većom vrijednošću kojoj takvim novim zgradama daju kupci (ili investitori). Iz tog razoga, većina stručnjaka se slaže da će dinamika tržišta u kombinaciji sa regularnim pritiscima na novim objektima voditi industriju da proizvodi uglavnom zgrade sa skoro nula emisijom od 2016. godine pa nadalje. Međutim, godišnje se samo oko 1% postojećeg građevinskog fonda uveća sa novim zgradama.

Troškovi temeljne rekonstrukcije objekata, uključujući i značajne energetski efikasne mjere, mogu koštati od nekoliko stotina eura do 1.000 eura po metru kvadratnom površine. Gornja granica (od 1.000 eura po kvadratu) je vrlo blizu (ili iznad) troškova izgradnje novih objekata od početka u nekim dijelovima Europe. Stoga, kako bi se odgovorilo na potrebe pristupačnog renoviranja u cilju postizanja značajnih ušteda energije uz ulaganje razumnog iznosa novca, moramo veoma pažljivo odabrati intervencije na objektu koje su posebno isplative. Kemijska industrija nudi neka veoma atraktivna rješenja koja u kombinaciji sa ostalima mogu ponuditi značajne uštede energije uz prihvatljiva ulaganja.
Predlažemo kombinaciju pet rešenja koje je kemijska industrija pružila, a koja mogu donijeti značajnu uštedu energije:
1. Reflektujuće unutrašnje premaze
2. Visoko reflektujuće i izdržljive spoljašnje premaze
3. Fazno promjenljive materijale (PCM)
3. Nove izolacijske pjene
4. Ostale izolacijske module

Očekivane uštede energije

Kao i kod svih tehnologija koje smanjuju potrošnju energije u zgradama, uštede koje se mogu očekivati se možda najbolje izražavaju u tipičnom iznosu kilovat/satu godišnje potrošnje po metru kvadratnom. S obzirom da je prosječna energetska potrošnja u Europi nekih 200bkWh/m² (stambeni i nestambeni objekti) i mogućim uštedama u grijanju i hlađenju od 40%, to bi iznosilo nekih 5.607 kWh/m². Sa cjenom električne energije od nekih 10-25 eurocenti po kilovat/satu (prosječna cjena u Europi je 0,17 eura) i cjenom plina koji je u rasponu od 3 do 12 eurocenti po kWh (prosjek u Evropi je 0,06 eura), može se izračunati da bi tipičan stan od 100 metara kvadratnih koji se grije na plin mogao ušteditu 100 × 56 × €0,06 = € 336 godišnje.

U pogledu energije ovo bi bilo nekih 5.600 kWh po stanu godišnje uštede. Ukoliko europske zemlje mogu obnoviti nekih 180.000 stanova godišnje u okviru programa 20/20/20, i izgrade nekih 20.000 novih stanova korištenjem predloženih rješenja ovo bi donijelo ukupnu uštedu od 200.000 × 5.600 = 1.120 miliona kWh.

Kod poslovnih zgrada uzimamo kao indikativni primjer moguću obnovu od oko 10.000 poslovnih objekata sa prosječnom površinom od 5.000 metara kvadratnih po zgradi, što bi po stopi od 40% energetske uštede (40% × 0,7 × 280 kWh/m²) donelo nekih 78 × 5.000 × 10.000 = 3,9 milijarde kWh uštede godišnje. Pod pretpostavkom da je prosječna cjena energije €0,10 (poslovne zgrade plaćaju struju manje u Europskoj uniji, ali koriste više energije za hlađenje) ovo bi obezbjedilo oko 350 miliona eura godišnje uštede. Međutim, ono što je još važnije, ako su energetski efikasne mjere dobro integrirane u opće temeljno renoviranje zgrade, to bi obezbjedilo buduću održivost ovih 10.000 poslovnih zgrada, što bi omogućilo njihovo profitabilno izdavanje za još najmanje dva desetljeća.

Zaključak

Odnos troškova i koristi rekonstrukcije zgrade u pogledu energetske efikasnosti zavisi u velikoj mjeri od lokalnih uvjeta, koji mogu da utječu i na potrebne investicije (ovisno od troškova rada, poreza, dozvola, troškova kapitala) kao i na prihode/generirane koristi (energetske uštede u pogledu kWh po metru kvadratnom godišnje, cjena kWh u eurima, primjenjena energetska mješavina – plin, električna energija, nafta ili obnovljivi izvori energije).

Financijska opravdanost mjera uštede energije obično neutralizira investicije napravljene protiv uštede energije postignute u budućnosti. Međutim, ušteda energije nije jedina korist koja se uzima u obzir. Moguće smanjenje veličina sustava grijanja i hlađenja, povećana vrijednost imovine (radi prodaje ili iznajmljivanja), niže stope kriminala u renoviranim naseljima, povećano blagostanje i zdravlje stanara ili radnika su sve važne prednosti koje treba uzeti u obzir pored uštede energije prilikom renoviranja postojećih zgrada ili izgradnje novih energetski efikasnih zgrada.

Dio teksta preuzet sa gradjevinarstvo.rs